Osiguranje stakla od loma
Moguće je osigurati sve vrste stakla, svjetleće natpise i reklame, slike, natpise i ukrase izrađene na osiguranim staklima, mramorne ploče i ploče od umjetnog kamena na stolovima, pultovima, regalima i sl., porculanske umivaonike, zahodske školjke i ulična zrcala (za reguliranje prometa), kulturne, povijesne i nadgrobne spomenike od kamena, betona i kovine te neonske i ostale svjetleće cijevi.
Uz svjetleće natpise i reklame osigurani su i nestakleni dijelovi i okviri koji su njihov sastavni dio, a uz neonske i ostale svjetleće cijevi s pripadajućim uređajima i bez njih.
Osiguratelj je obvezan naknaditi troškove za eventualno privremeno najnužnije zastakljenje, troškove za skidanje i ponovno namještanje predmeta koji smetaju pri postavljanju novog stakla (npr., zaštitna rešetka, zaštitna šipka, zaklon od sunca i slično).
Predmeti osiguranja ne mogu biti predmeti od šupljeg stakla, stakla na svjetiljkama i reflektorima, tijela za osvjetljavanje svih vrsta, rendgenske, kvarcne, radio-televizijske i druge lampe, stakla koja se rabe kao oruđa za rad u procesu proizvodnje, leće i staklene kugle, zalihe stakla i staklene robe svake vrste, naprsle i oštećene stvari te stakla u oštećenim okvirima.
Premija osiguranja određuje se s obzirom:
- na debljinu stakla
- na pomičnost stakla (pokretno, nepokretno)
- na vrstu okvira (mjedeni, olovni ili od drugog materijla)
- na način osiguranja.
Premija osiguranja kod neonskih cijevi određuje se s obzirom:
- na mjesto montiranja
- na položaj montiranja
- na podlogu ili bez podloge
- na opseg osiguranja (samo za cijevi i/ili podlogu).
Staklo
Staklo je uglavnom amorfni silicijev dioksid. Zbog svojih karakteristika je relativno čvrsto, inertno, prozirno i biološki neaktivno i ima vrlo široku uporabu u današnjem vremenu.
Prilikom proizvodnje stakla dodaju se dvije tvari koje olakšavaju izradu stakla i to: soda (natrijev karbonat – Na2CO3) i vapnenac (kalcijev karbonat - CaCO3). Dodavanjem sode snižava se talište na oko 1000˚ C, no time staklo postaje topljivo u vodi (vodeno staklo) pa se to sprječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid - CaO). Osim osnovnih sirovina u proizvodnji stakla, često se rabe i sredstva za bojanje, poput oksida i karbonata drugih metala. Staklo je pogodno za recikliranje - njegovim recikliranjem smanjuje se onečišćenje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje vode za 50%.
Staklo je unatoč velikoj tvrdoći vrlo krhak materijal i neovisno od volje osiguranika vrlo podložan lomu i to pod vanjskim utjecajima koji mogu biti mehanička i/ili toplotna opterećenja poput vlastite težine, vjetra (pritiska), snijega, naleta, udaraca, temperaturne linearne rastezljivosti stakla, klimatskog opterećenja izolacijskog stakla (zračni pritisak, temperatura, visinske razlike), kiše - vode, sunca - UV, nestručne ugradnje, gibanja građevinske konstrukcije, nepravilnog transporta ili skladištenja i sl. Čak i kod nekih specijalnih stakala je, u slučaju nestručnog rukovanja, povećan rizik loma. To su prije svega žičana i u masi obojena stakla.